Slavka Stefanović iz Trnjana kod Aleksinca u svojoj 103. godini jedna je od najstarijih u regionu

Posetili smo baka Slavku u njenoj kući u Trnjanu u Opštini Aleksinac. Ona je januara naupunila 102. godine i lagano gazi svoju 103. godinu. Doživela je i preživela ono što malo ko doživi danas, ne samo da ima unuke, već i šestoro praunuka, i šestoro čukununuka.

Kako je to doživeti stotu na baka Slavkin način, evo, priča nam ona sama iz bogatog iskustva dužeg od jednog veka.

„Rođena sam 1924. godine, 27. januara, u selu Trnjane i ceo život živim ovde. Bilo je i lepo, bilo je i loše, sve je to prešlo preko mog života, imam danas 21 unuče i svi su dobro, živi su i zdravi. Imala sam dve ćerke, i obe su umrle, jedna je rođena 1949. godine, druga 1950. Udala sam se sa 19 godina. Sve sam radila kada sam bila mlada, kopali smo kukuruz, pšenica se žnjela, nije bilo posla koji ja nisam radila. Muž mi se zvao Živomir Stefanović, on je radio u Nišu 17 godina u jednoj firmi,  da zaradi, da pravimo veliku kuću za decu, a ja sam išla da kopam, čuvala sam decu i kopala sam, u bašti sam radila. Volela sam sve da radim i po kući, da sredim. I u polju, i u plastenicima, po tri plastenika smo imali i ja sve posadim, paradajz sam sadila, dobro je rađao“, seća se Slavka Stefanović.

Foto Redakcija Objektivni

Kako ste se hranili, jeste li vodili zdrav život?

„Sve sam jela i volela sam da jedem sve, i masno, takos e nekada spremalo. Krompir, pasulj, podvarak, pite, sarme, punjene paprike, sve sam to i spremala, i jela. Pušim cigarete od 12. godine, da, pušim i danas. Ponekad sam volela i po jednu rakiju da popijem. Unuka me sada pazi i sluša, ona sve brine o meni, kod unuka i snaje sam u kući, oni me čuvaju“, objašnjava baka Slavka.

Foto Redakcija Objektivni

Kako je bilo na proslavi 100. rođendana?

„Stoti rođendan kada sam slavila, bilo je preko 150 gostiju, predsednik opštine je bio, lekari i medicinsko osoblje koji su me lečili na kožnom, svi su bili. Torta je bila lepa, mnogo poklona sam dobila, svi su došli, rodbina,  iz Beograda, unuci su mi došli, 21 unuka imam, iz Beograda sa malom bebom su došli, i do šest ujutru smo slavili. Ima sve na slikama, imamo ceo album“, ushićeno priča Slavka Stefanović.

Foto Redakcija Objektivni

Na kraju smo joj poželeli da se sledeći put vidimo na proslavi njenog 103. rođendana, a ona nam skromno odgovara:

„Želim svima da budu živi i zdravi, da niko ne boluje, samo to mi je želja, Ja sam danas dobro, čuvaju me, ne mogu sama. Malo mi je ponekad dsadno kada moji izađu, ali dobro je, gledam televiziju, gledam slike, najviše volim kada mi dođu svi moji“, ovim rečima ispratila nas je baka Slavka.

Redakcija Objektivni

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button