„Pametni“ kvar: Da li je vaš telefon zaista spor, ili ga AI namerno „guši“ da biste kupili novi?
Analiza „Samsung Dileme“ i kako AI postaje savršeno oružje za planirano zastarevanje

Imate telefon. Star je 18, možda 24 meseca. Bio je „aždaja“. Plaćen je, u svoje vreme, ozbiljnom svotom novca. Leteo je. A onda, skoro preko noći, počinje. Prvo suptilno. Baterija više „ne vuče“ kao pre. OK, to je hemija, starimo. Ali onda… tastatura počne da „secka“ (laguje) na pola sekunde. Aplikacija za kameru se otvara čitave tri sekunde. Instagram secka dok skrolujete. Animacije postaju „talasaste“. Telefon je postao… spor. „Vuče se“. Postao je neupotrebljiv.
Slučajnost? Baš u isto vreme kada vaš provajder počinje da vam nudi novi model na „povoljnih“ 24 rate? Baš kada je Samsung (ili Apple, ili Xiaomi) lansirao S25, iPhone 17, ili neku novu Ultra zver?
Vi, kao tehnički pismena osoba, odmah posumnjate. Sećate se priča. Planirano zastarevanje (Planned Obsolescence). Teorija zavere? Ili… biznis model?
Decenijama je ovo bila igra „mačke i miša“. Korisnici su sumnjali, kompanije su poricale. Sve do pre nekoliko godina, kada su „uhvaćeni na delu“. Na portalu ITNetwork.rs, gde se tehnologija gleda bez filtera, moramo biti surovo iskreni. Ta „igra“ je upravo dobila novo, ultimativno oružje.
Dobrodošli u eru u kojoj se pitamo: da li Veštačka inteligencija (AI), taj magični alat koji nam obećava personalizaciju i efikasnost, postaje savršeni saučesnik u najstarijoj prevari IT industrije? Da li je AI „pametni sabotar“ u vašem džepu? Alat koji ne samo da „optimizuje“ bateriju, već namerno i suptilno degradira performanse vašeg uređaja da bi vas, psihološki, naterao na kupovinu?
Ovo nije priča o tome da li će se desiti. Ovo je oštra, provokativna analiza kako se to verovatno već dešava, zašto je to „savršeni zločin“ i šta mi, kao korisnici, uopšte možemo da uradimo povodom toga.
Poglavlje 1: Anatomija „Starog Greha“ – Planirano Zastarevanje 1.0
Pre nego što optužimo AI, moramo da se podsetimo da su kompanije ovo radile i pre nego što je AI postao „seksi“. Planirano zastarevanje nije IT izum; to je kamen temeljac modernog kapitalizma.
- Primer #1 (Sijalica): Najstarija priča. Tridesetih godina 20. veka, najveći proizvođači sijalica (Osram, Philips…) formirali su tajni „Phoebus“ kartel. Njihov dogovor? Da namerno smanje radni vek sijalice sa (tada mogućih) 2.500+ sati na samo 1.000 sati. Zašto? Da bi prodavali više. To je dokumentovano.
- Primer #2 (Printeri): Vaš štampač koji vam javlja da je „kertridž prazan“, iako u njemu ima još 20% mastila. Čip koji broji stranice i „zaključa“ štampač nakon X hiljada kopija, terajući vas u servis (gde je popravka skuplja od novog uređaja).
- Primer #3 (Moda, Automobili): Svake godine „novi“ dizajn, nove boje. Vaš auto od pre 3 godine odjednom izgleda „zastarelo“, iako mehanički radi savršeno.
Ovo je bila „glupa“ optimizacija. Fizička. Hard-kodovana. Lako se dokazivala. A onda je došao softver. I doneo je…
Poglavlje 2: Krunski dokaz – „Batterygate“ i „Samsung GOS“ (Precedent je postavljen)
Dugo su korisnici bili „teoretičari zavere“. „Imam osećaj da mi je iPhone sporiji od novog iOS update-a…“ Svi su ih ismevali. A onda su priznali.
2.1. Apple „Batterygate“ (2017) – Priznanje
- Šta se desilo: Programer Džon Pul (John Poole) sa Geekbench-a je dokazao. Objavio je grafikone koji nedvosmisleno pokazuju da su performanse procesora (CPU) na starijim iPhone-ima (6, 6S, 7) namerno smanjene (throttled) nakon određenog broja ciklusa punjenja baterije.
- Panika. Korisnici su pobesneli. Tužbe su pljuštale.
- Izgovor (PR odbrana): Apple je priznao. Ali, naravno, nisu rekli „da biste kupili novi“. Rekli su: „To radimo da zaštitimo vas! Vaša stara litijum-jonska baterija više ne može da isporuči punu snagu procesoru. Da se telefon ne bi gasio iznenada, mi mu preventivno smanjujemo brzinu.“
- Surova istina: Taj izgovor je bio tehnički tačan. Baterije stvarno stare. Ali, zločin nije bio u činu, već u tajnosti. Godinama su to radili, a da nikome nisu rekli. Puštali su korisnike da misle da im je telefon „pokvaren“ i da im treba novi, umesto da im kažu „Hej, zameni bateriju za 29 dolara i telefon će ti poleteti.“
- Kazna: Milioni evra kazni (u Francuskoj, Italiji…) i fundamentalni gubitak poverenja.
2.2. „Samsungova Dilema“ – Skandal sa GOS (2022)
Ako je Apple bio „suptilan“, Samsung je bio… pa, recimo samo, uhvaćen sa rukama u medu.
- Šta se desilo: Otkriveno je da novi, moćni Samsung Galaxy telefoni (S20, S21, S22 serija) imaju preinstaliran softver: GOS (Game Optimization Service).
- Šta GOS radi: Namerno „guši“ (smanjuje performanse) CPU-a i GPU-a u hiljadama aplikacija i igara (npr. Call of Duty, Genshin Impact). Zvanični izgovor? „Da se spreči pregrevanje i sačuva baterija.“
- GDE JE PREVARA? Korisnici sa XDA-Developers su otkrili: GOS je imao hard-kodovanu listu aplikacija koje NE SME da uspori. Koje?
- Benchmark alati. 3DMark, Geekbench, AnTuTu…
- Rezultat: Kada vi, kao korisnik, igrate igru, telefon vam se „vuče“. Ali kada recenzent (kao što su portali u Srbiji, npr. AXE.rs) „provuče“ telefon kroz benchmark, telefon „nanjuši“ test, GOS se isključi, i rezultati su fenomenalni.
- Zaključak: Ovo je bilo svesno, namerno varanje. Samsung je dokazao da ima i volju i tehničku sposobnost da fino podešava performanse na nivou svake pojedinačne aplikacije, a da korisniku to krije.
Ova dva slučaja su „dimni pištolj“. Oni su dokaz da najveći svetski proizvođači:
- Imaju motiv (prodaja novih uređaja).
- Imaju metod (softversko „gušenje“ performansi).
- Imaju istoriju laganja o tome.
A sada… dajte im AI.
Poglavje 3: AI kao „savršeni zločinac“ – Kako se AI može koristiti za planirano zastarevanje?
Stari metodi (Batterygate, GOS) su bili „glupi“. Bili su hard-kodovana pravila. IF Baterija < 80% THEN Uspori_CPU. Lako ih je otkriti. AI je, sa druge strane, „crna kutija“ (black box). On je suptilan. On uči. I, što je najvažnije, on pruža savršen alibi (Plausible Deniability).
Kompanija više ne mora da napiše zlonameran kod. Dovoljno je da AI-ju da zlonamernu direktivu, maskiranu kao „optimizacija“.
Evo kako AI može (i verovatno već radi) da izvrši „savršeni zločin“ usporavanja vašeg telefona.
3.1. Scenario #1: „Personalizovani ‘Batterygate’“ (Optimizacija baterije kao alibi)
Ovo je najočigledniji put.
- Kako radi: Svaki novi telefon (Google Pixel, Samsung Galaxy…) se hvali „Pametnom“ ili „Adaptivnom“ baterijom (Adaptive Battery). Ovo je AI (Machine Learning model) koji uči kako vi koristite telefon.
- Prva godina (Medeni mesec): AI uči vaše navike. „Pera otvara Instagram 100 puta dnevno. Instagram mora da ‘leti’. Ali Viber retko koristi. Njega ćemo ‘ubiti’ u pozadini.“
- Cilj (Prva godina): AI je podešen na „Maksimalni Performans“. Cilj mu je da budete oduševljeni brzinom.
- Druga godina (Stiže novi model): Telefon vam je star 18 meseci. Baterija je hemijski propala (to je fizika, drži npr. 75% kapaciteta). Kompanija pušta novi „sigurnosni“ update (ažuriranje).
- Nova direktiva za AI: U tom update-u, AI dobija novu, tihu komandu. Cilj više nije „Maksimalni Performans“. Novi cilj je: „Baterija mora da izdrži ceo dan, po svaku cenu.“
- AI na delu: AI sada postaje hiper-agresivan. Da bi naterao oslabljenu bateriju da traje ceo dan, on počinje da „kolje“ sve.
- „Aha, Pera otvara Instagram… Ne može 100% CPU-a. Daj mu 60%. Biće sporije, ali će baterija trajati.“
- „Pera otvara tastaturu… Ne diži frekvenciju procesora odmah. Sačekaj pola sekunde, uštedi energiju.“
- Vaša reakcija: „Bože, ovaj telefon je postao neupotrebljivo spor! Baterija je OK, ali se ‘vuče’. Vreme je za novi.“
- Odbrana kompanije (Savršen alibi): „Mi vas nismo usporili! Naš napredni AI samo inteligentno optimizuje vaše korisničko iskustvo kako bi vam pružio celodnevnu bateriju na starijem uređaju. Zar nismo divni?“
AI nije „pokvario“ telefon. On ga je samo učinio frustrirajućim za korišćenje, pod izgovorom da vam „pomaže“.
3.2. Scenario #2: „Proaktivna stabilnost“ (Rat protiv novih aplikacija)
- Kako radi: AI na nivou operativnog sistema (OS-a) prati ne samo vaše navike, već i performanse aplikacija.
- Problem: Lansirana je nova, super-popularna aplikacija (npr. AI Video Editor ili nova društvena mreža). Ta aplikacija je zahtevna. „Ždere“ procesor i memoriju.
- AI na delu (na vašem starom telefonu): AI detektuje: „Ova nova aplikacija (npr.
AI-Editor.apk) troši 90% CPU-a i 85% RAM-a. Zbog nje, ceo sistem (stari Exynos čip) ‘štuca’. Ovo dovodi do lošeg korisničkog iskustva.“ - „Dobronamerna“ akcija: AI proglasi tu aplikaciju „Neoptimizovanom“ (Unoptimized App) i automatski je, na nivou sistema, „guši“ (throttles). Ograničava joj resurse.
- Vaša reakcija: „Skinuo sam ovu novu aplikaciju o kojoj svi pričaju, ali na mom Samsungu S23 ne radi. Secka, puca. Izgleda da mi je telefon omatorio. Vreme je za S25, on je ‘optimizovan’ za AI.“
- Odbrana kompanije: „Mi nismo krivi. Mi samo štitimo stabilnost sistema od loše napisanih third-party (spoljnih) aplikacija.“
3.3. Scenario #3: „Personalizovani Bloatware“ (Pametno nadimanje)
- Problem: Jedan od najstarijih trikova je „bloatware“ – novi, teški update-i koji „ubiju“ stari hardver.
- Stari način: iOS 7 je „ubio“ iPhone 4. Bilo je očigledno svima.
- Novi (AI) način: Stiže vam Android 16 sa „Revolucionarnim AI Funkcijama“. Vi ga instalirate na svoj 2 godine star telefon.
- AI na delu: AI na OS-u zna da je na starom hardveru. Da bi uopšte radio, on u pozadini gasi 90% tih novih funkcija. Ali interfejs (UI) za njih je i dalje tu.
- Vaša reakcija: „Dobio sam novi OS, ali sve je sporo. Kliknem na ‘AI Magiju’, on ‘misli’ 10 sekundi. Ovo je neupotrebljivo. Moj hardver je preslab.“
- Zaključak: AI vam daje iluziju update-a, ali vam daje i osećaj sporosti. To je savršena psihološka kombinacija da vas natera u prodavnicu.
AI je, dakle, savršeni zločinac. On ne ostavlja otiske. Njegove odluke su „crna kutija“. I on uvek ima savršen alibi: „Ja samo optimizujem.“
Poglavlje 4: Kontra-argument – Da li je sve zavera? („Hanlonova oštrica“)
Ovo je IT portal. Moramo biti tehnički pošteni. Nije sve zlonamerno. Postoje realni razlozi zašto telefoni usporavaju. Princip „Hanlonove oštrice“ kaže: „Nikada ne pripisujte zlobi ono što se adekvatno može objasniti glupošću.“ (U našem slučaju, glupošću ili kompleksnošću).
4.1. Nezaustavljivi „Bloat“ (Nadimanje koda)
- Činjenica: Softver zaista postaje sve teži. Programeri postaju „lenji“. Zašto? Zato što je hardver postao neverovatno brz.
- Niko više ne optimizuje „na bit“. Koriste se teški framework-ci (React Native, Flutter), dodaju se slojevi i slojevi apstrakcije. Facebook aplikacija danas verovatno ima više linija koda nego ceo OS od pre 15 godina.
- Vaš stari telefon nije dizajniran da „sažvaće“ taj moderni, „teški“ kod. On usporava jer ga softver objektivno „gazi“.
4.2. Hemija je kučka (Fizika starenja baterije)
- Ovo je ključna tačka „Batterygate“ skandala. To jeste istina. Litijum-jonske baterije hemijski stare. Svakim ciklusom punjenja, njihov unutrašnji otpor raste.
- Stara baterija fizički ne može da isporuči istu vršnu struju (peak current) kao nova.
- Kada procesor (CPU) zatraži „puni gas“ (npr. otvarate igru), on povuče struju. Ako baterija ne može da je isporuči, napon padne, i ceo telefon se ugasi (da zaštiti komponente).
- „Dobronamerna“ optimizacija: Da bi sprečio gašenje, OS zaista mora da kaže CPU-u: „Hej, ne traži 100% snage. Traži 70%.“
- Zaključak: Usporenje jeste realna posledica fizike. Problem nije čin, već tajnost i nedostatak izbora.
4.3. AI kao spasilac, ne dželat
I konačno, moramo priznati da se AI koristi i na dobar način.
- Primer: Google Pixel (Adaptive Battery). Ovo je (navodno) „dobri“ AI. On uči koje aplikacije ne koristite. Ako niste otvorili Viber 3 dana, AI mu zabranjuje da radi u pozadini i troši bateriju. Ovo objektivno produžava trajanje baterije.
- Primer: Pametno punjenje (Smart/Adaptive Charging). Vaš telefon (koristeći AI) uči da vi ustajete u 7 ujutru. Kada ga stavite na punjač u ponoć, on ga brzo napuni do 80%. Onda pauzira. I onda polako digne do 100% tačno u 6:55 ujutru.
- Zašto? Zato što je „stajanje“ na 100% celu noć ono što ubija hemiju baterije. Ovaj AI stvarno produžava životni vek vašeg hardvera.
Dakle, istina je „mutna“. AI se koristi i da produži i da (potencijalno) skrati upotrebljivi vek telefona. Sve zavisi od direktive koju dobije od kompanije.
Poglavlje 5: Srbija – Digitalna kolonija i „Exynos“ uvreda
Kako se ovaj globalni rat odražava na nas u Srbiji i regionu? Nažalost, mi smo često „kolateralna šteta“ na više nivoa.
5.1. Mi smo tržište „drugog talasa“
- Realnost: Prosečan kupac u Srbiji ne kupuje novi flagship (najjači model) svake godine. Mi smo tržište gde se telefoni kupuju na 24-mesečne (ili 36-mesečne!) ugovore.
- Posledica: Mi mnogo bolnije osećamo „planirano zastarevanje“. Korisnik u Nemačkoj promeni telefon pre nego što i primeti da je spor. Korisnik u Srbiji ga koristi tačno do tačke kada on postaje neupotrebljiv (a rata za njega još stiže). Mi smo idealna publika za „psihološko guranje“ ka kupovini.
5.2. „Exynos vs. Snapdragon“ – Uvreda za evropsko tržište
Ovo je priča koju Samsung fanovi u Srbiji predobro znaju.
- Problem: Godinama je Samsung (najprodavaniji brend kod nas) vodio politiku „aparthejda“.
- Tržište SAD i Koreje dobije Galaxy S seriju sa najboljim Qualcomm Snapdragon čipom.
- Tržište Evrope (uključujući Srbiju) dobije isti telefon, po istoj (ili većoj) ceni, ali sa Samsungovim sopstvenim Exynos čipom.
- Posledica: Exynos je, u 9 od 10 generacija, bio objektivno lošiji. Sporiji, više se grejao, brže trošio bateriju.
- Spajanje sa AI: Sada zamislite ovo. Vi u Srbiji već krećete sa inferiornim hardverom. Kada stigne „AI optimizacija“ (bilo dobronamerna ili zlonamerna), ona mnogo jače pogađa vaš Exynos telefon, jer on ima manje „lufta“ od starta. Usporenje je drastičnije.
5.3. Regulatorna „Džungla“ (Ko nas štiti?)
- Evropa (EU): Kada je izbio „Batterygate“, reagovali su. Italija i Francuska su kaznile Apple i Samsung sa desetinama miliona evra. EU sada agresivno gura „Right to Repair“ (Pravo na popravku) direktive – teraju kompanije da obezbede delove (posebno baterije) godinama.
- Srbija: Ko štiti korisnika kod nas? Naša udruženja za zaštitu potrošača su (budimo realni) slaba. Naša regulatorna tela su fokusirana na druge stvari.
- Posledica: Kompanije znaju da u Srbiji mogu da prođu sa praksama koje u Nemačkoj ne bi smele ni da pokušaju. Mi smo savršeni poligon za testiranje „agresivnih optimizacija“.
Poglavlje 6: Budućnost (2026+) – Kako ćemo se boriti?
Budućnost nije samo „još istog“. Biće to sofisticirani rat između korporacija koje žele da vas nateraju na upgrade i korisnika koji traže kontrolu.
6.1. Distopija: „Performanse kao Usluga“ (Performance-as-a-Service)
Ovo je moja provokativna (ali, po meni, logična) teza. Biznis modeli se sele sa prodaje proizvoda na prodaju pretplate (subscription).
- Scenario: Kupite novi Samsung S26. Ugovor kaže „Garantovane performanse 24 meseca.“
- Posle 24 meseca: Telefon primetno uspori.
- Stiže pop-up: „Vaš uređaj je ušao u ‘Režim dugovečnosti’ (Longevity Mode). Naš AI štiti vašu staru bateriju. Želite li da se vratite na ‘Maksimalne Performanse’? Otključajte ‘Pro-Mode’ za samo 4.99€ mesečno.„
- Rezultat: Oni više ne moraju da vas teraju da kupite novi hardver. Dovoljno je da vam iznajmljuju softversko „otključavanje“ hardvera koji već posedujete. To je distopija, ali je poslovno briljantno.
6.2. Utopija: AI protiv AI-ja (Pobuna korisnika)
Nećemo sedeti skrštenih ruku.
- Realnost: IT zajednica mrzi restrikcije. Već smo imali root-ovanje Androida. Jailbreak iPhone-a. Custom ROM-ove (kao LineageOS).
- Budućnost: Pojaviće se Open-Source AI alati za „hakovanje“ telefona.
- Scenario: Instalirate „AI Menadžer“ koji nadgleda fabrički AI.
- AI vam kaže: „Hej, upravo sam detektovao da ti je Samsungov ‘Battery Core’ AI smanjio takt procesora za 30% u Instagramu bez razloga. Želiš li da poništim (override) tu komandu?“
- Biće to rat između dva AI agenta unutar vašeg telefona: korporativnog (koji štiti profit) i vašeg (koji štiti vas).
6.3. Jedino pravo rešenje: Radikalna transparentnost
Na kraju, jedini izlaz nije tehnički, već pravni i etički. Ne možemo zaustaviti AI. Ali možemo zahtevati da znamo šta radi. Kao što je Apple na kraju bio primoran (tužbama i lošim PR-om) da uvede „Battery Health“ meni, tako ćemo morati da nateramo sve proizvođače da uvedu „AI Performance Dashboard“.
Želimo da vidimo:
- Na koliko % radi moj CPU/GPU?
- Koja aplikacija (ili OS servis) ga „guši“?
- Da li je to „gušenje“ automatsko (od strane AI-ja)?
- I ključno: Dajte mi VELIKO, CRVENO DUGME na kojem piše: „Isključi AI Optimizaciju. Prihvatam rizik.“
Kontrola je ključ, a mi smo je predali
Da se vratimo na početak. Vaš telefon jeste sporiji. Da li je to samo fizika? Da. Da li je to „lenji“ kod novih aplikacija? Da. Da li je to namerna strategija proizvođača? Istorija nam pokazuje da je odgovor DA.
AI nije „zao“. AI je alat. Ali u rukama korporacije čiji je jedini cilj kvartalni profit i prodaja novog modela, AI je savršeno oružje za planirano zastarevanje. On je suptilan. Personalizovan. I uvek ima savršen alibi („Štitim vam bateriju.“).
Dok ne dobijemo zakone koji zahtevaju radikalnu transparentnost nad ovim „pametnim“ algoritmima, mi smo u potpunom mraku. Tretiraju nas kao „glupe“ korisnike, a ne kao vlasnike uređaja za koje smo platili 1.000+ evra.
Problem nije u tome što naši telefoni stare. Problem je u tome što im neko pomaže da ostare brže. A sada, taj „neko“ je postao nevidljivi, „pametni“ kod koji tvrdi da nam, zapravo, čini uslugu.
Izvor: Itnetwork.rs


