Pogrešna formula uspeha: Zašto nas jurenje za ciljevima zapravo udaljava od sreće?

Šta je to što čoveka čini istinski srećnim? Odgovor na ovo pitanje decenijama nam izmiče. Većina nas veruje da ima ispravnu formulu, ali na kraju životnog puta često shvatimo da je jednačina bila pogrešna.

Univerzitetsko istraživanje otriva paradoks: iako su bili deo jedne od najprivilegovanijih grupa na svetu, mnogi studenti su patili od teške depresije. Stučnjaci su bili iznenađeni – kako je moguće da su ljudi koji imaju sve predispozicije za uspeh toliko nesrećni?

Zabluda o spoljašnjem svetu i uspehu

Tokom godina istraživanja, naučnici su zaključili da je recept za sreću koji nam društvo servira potpuno naopako postavljen.

Prva velika zabluda je da naša sreća zavisi od spoljašnjih okolnosti. Mislimo da bismo bili srećniji kada bismo živeli u „boljem“ gradu ili radili u „boljoj“ firmi. Međutim, nauka kaže drugačije: spoljašnji svet predviđa svega 10 odsto nečije dugoročne sreće. Preostalih 90 odsto zavisi isključivo od načina na koji naš mozak procesuira svet oko nas.

Druga zabluda je linearna veza između uspeha i sreće. Verujemo da ćemo, ako budemo radili naporno, postati uspešni, a da će nas taj uspeh učiniti srećnim. Na tom uverenju počiva većina današnjih menadžerskih stilova i metoda vaspitanja dece.

„Problem je u tome što se definicija uspeha menja onog trenutka kada ga ostvarite. „Ako dobijete dobar posao, odmah počnete da razmišljate o boljem. Ako ostvarite prodajni cilj, postavljate novi, viši cilj.“ – navode stručnjaci.

Na taj način, sreća ostaje nedostižna jer je uspeh „šargarepa na štapu“ koja se stalno pomera unapred.

Prednost srećnog mozga: Pozitivnost u sadašnjem trenutku

Umesto da čekamo uspeh da bismo bili srećni, rešenje je u negovanju pozitivnog stanja uma sada. Naučnici  to nazivaju „prednošću sreće“.

Istraživanja pokazuju da mozak koji funkcioniše u pozitivnom režimu radi znatno bolje nego onaj u negativnom, neutralnom ili stresnom stanju. Pozitivni ljudi su:

  • Produktivniji i kreativniji;

  • Imaju veće šanse za unapređenje;

  • Manje su pod stresom i, statistički gledano, žive duže.

Može li se mozak „istrenirati“ za sreću?

Dobra vest je da pozitivnost nije fiksna karakterna crta, već veština koja se vežba. Nauka predlaže nekoliko jednostavnih navika za rekonfiguraciju mozga:

  1. Zapisivanje zahvalnosti: Svaki dan navedite tri stvari na kojima ste zahvalni. To navikava mozak da prvo primećuje pozitivne aspekte, a ne probleme.

  2. Dnevnik pozitivnih iskustava: Kratko pisanje o lepim stvarima koje su vam se desile pomaže mozgu da ih ponovo proživi.

  3. Fizička aktivnost: Vežbanje uči mozak da je rad bitan.

  4. Nasumična dela ljubaznosti: Pomaganje drugima direktno podiže nivo dopamina.

  5. Meditacija: Pomaže mozgu da se fokusira na jedan zadatak i smanji buku stresa.


Kako reagujete na izazove? Tri tipa ličnosti

Sreća u sadašnjosti u velikoj meri zavisi od toga kako odgovaramo na stres. Istraživanja potvrđuju da je naša reakcija na problem važnija za našu sreću od samog problema. Akor ljude deli u tri kategorije prema načinu na koji se suočavaju sa izazovima:

1. Oni koji se jadaju

Ovi ljudi su veoma ekspresivni i otvoreno govore o stresu. Iako je otvorenost dobra za stvaranje prijateljstava i povezivanje, oni često imaju problem da zadrže „hladnu glavu“. Odlični su u prepoznavanju problema i komunikaciji stresa, ali tu se često i zaustavljaju, bez prelaska na rešenje.

2. „Paničari“

Ovaj tip ljudi ne pravi razliku između malog problema i velike katastrofe. Na svaku situaciju reaguju kao da je u pitanju požar najvišeg stepena. Cena koju plaćaju je ogromna – nakon svake krize ostaju emocionalno iscrpljeni, sprženi i hronično umorni.

3. Smireni taktičari

Ovo je grupa koja na izazove odgovara racionalno. Kada se problem pojavi, oni prvo potraže savet od nekoliko ljudi od poverenja, a zatim odmah preduzimaju akciju. Upravo ovi ljudi uživaju u najvišim nivoima sreće i dugoročnog uspeha.


Zaključak Sreća nije nagrada koju dobijamo nakon što pobedimo u životnim bitkama; ona je gorivo koje nam je potrebno da bismo uopšte mogli da se borimo. Promenom unutrašnjeg narativa i fokusom na sadašnjost, mi ne menjamo samo svoje raspoloženje, već i svoje krajnje rezultate.

Foto: Freepik

Autor: Portal ObjektivNI.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button